SAMOHRANOJ MAJCI

Osuđena si da pokreneš Svemir. Nema druge. Zato, ustaj i bori se. Plači, stenji, kukaj, ali idi dalje i budi na čisto s time da nećeš izmijeniti svijet, ali možeš izmijeniti sebe. Budi hrabra i ustrajna, jer put možda i nije dug ako promijeniš način hodanja. Svemir se mora kretati.

 

A ljubav? Mnogi su je banalizirali i po njoj uriniraju. Glavno im je da imaju “materijal” u bilo kakvom obliku, no, ti nisi takva. Nemoj se mijenjati, jer tvoje shvaćanje radosti i ljubavi su sasvim nešto drugo od onoga što vidiš oko sebe ili što si doživjela. Tvoja ljubav je nezamjenjiva. Biti ćeš s njom ispunjena. Ona će pokraj tebe rasti i svaki dan ćete ushićeno gledati i hrabriti da ideš dalje.

To je tvoja prednost i tvoj veliki bonus, jer si što-šta iskusila. Sve to učinilo te je jačom i iskusnom pa možeš slobodno krenuti. U sebi stalno razvijaj osjećaje da možeš i moraš! Samo na taj način vidjeti ćeš kako se Svemir kreće tvojom voljom. Biti će to snaga volje a ne mišića. 
I tako malo po malo ići ćeš sve dalje i dalje i nitko te više neće moći zadržati dok ne stigneš na cilj. Tek onda sav tvoj trud izazvati će u tebi beskrajno olakšanje i zadovoljstvo jer si uspjela.
Posvećeno svima vama koje ste ostale ili će te ostati same! 

Do idućeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)