Kao i svako naselje tako su i Krstatice u svojoj prošlosti imale svoje gostionice. Nekada ih je bilo i više, što se ubrajalo kao nekakav standard naselja.
Dugo, dugo godina krčmu (gostionu) držala je Mile Ljubićeva-Šanta u kojoj se svake nedjelje i crkvenog praznika okupljalo društvo poznanika, prijatelja i rodbine da se počaste s čašom vina. No, gostiona je pružala i nekakvu zabavu i druženje svima onima koji su željeli zaigrati briškulu, trešete ili balote.
Zanimljivo, da su se na licu mjesta birali kako drugovi u igri tako i protivnici. Igralo se na prijateljskoj osnovi, ali uvijek za popijeno piće i pečenu janjetinu, pršut ili druge domaće delicije.
Bilo je to vrijeme velikog broja stanovnika, a krčma je bila jedino sastajalište mladosti i odraslih, pa se često puta tražilo prazno mjesto za igranje.
Šanta i njena obitelj bili su pravi znalci u vođenju krčme. U krčmi se moglo dobro jesti i piti, a za nuždu i prenoćiti.
Vrijeme je učinilo svoje. Krčmu su zatvorili nakon smrti njenih vlasnika.
Iza toga, svega dvjestotinjak metara od Šantine krčme, njena najmlađa kćer Mladenka je otvorila gostionu "Kod Roše", koja je dobro radila sve dok je u naselju bilo stanovnika. No, prije tridesetak godina i Mladenka je također zatvorila. Bila je to zadnja gostionica u Krstaticama. Šteta što je sve tako završilo, jer je gostionica "Kod Roše" dugo bila sastajalište Krstačana.
Iza toga, svega dvjestotinjak metara od Šantine krčme, njena najmlađa kćer Mladenka je otvorila gostionu "Kod Roše", koja je dobro radila sve dok je u naselju bilo stanovnika. No, prije tridesetak godina i Mladenka je također zatvorila. Bila je to zadnja gostionica u Krstaticama. Šteta što je sve tako završilo, jer je gostionica "Kod Roše" dugo bila sastajalište Krstačana.
Danas više nema gostione, a da je i otvorene u nju ne bi imao tko navraćati.
U sjećanje na Šantinu krčmu i Mladenkinu gostionu napisao sam jednu zanimljivu humoresku u kojoj su glavna lica, izgubljene naočale i jedna čaša, te njihov "razgovor" nakon jedne subotnje večeri.
Humoreska ima preneseno značenje koje se može poistovjetiti s gostima koji su posjećivali taj prostor.
Pisac ovih redaka često je u ljetnim danima besplatno pomagao svom prijatelju Nevenu posluživati goste, pa se dobro sjeća atmosfere u tadašnjoj krčmi.
U sjećanje na Šantinu krčmu i Mladenkinu gostionu napisao sam jednu zanimljivu humoresku u kojoj su glavna lica, izgubljene naočale i jedna čaša, te njihov "razgovor" nakon jedne subotnje večeri.
Humoreska ima preneseno značenje koje se može poistovjetiti s gostima koji su posjećivali taj prostor.
Pisac ovih redaka često je u ljetnim danima besplatno pomagao svom prijatelju Nevenu posluživati goste, pa se dobro sjeća atmosfere u tadašnjoj krčmi.
Pa evo pročitajte....
- Dobro jutro - pozdraviše naočale čašu.
- Što je to s tobom čašo? Nismo te navikle gledati tako praznu.
- Dobro jutro naočale! Ma pustite me k vragu, umorna sam i prestrašena. - Sinoć je bilo naporno. Stalno su nas punili i potom ispijali. Na kraju kad su se gosti dobro napili nekoliko mojih kolegica su razbili pa su neslavno završile u kanti za smeće. Iskreno, bojim se i ja za vlastitu sudbinu.
- A vi naočale, kako ste?
- A što da ti kažem. Dok smo bile čiste vidjele smo dobro. Što je večer više odmicala vid nam je bio sve slabiji. Vidjele smo svega i svašta, čak i ono što nismo smjele vidjeti. Pred samo jutro toliko nam se promijenio vid da smo vidjele dvostruko. Možda si i ti čašo kriva za to - zavapiše naočale.
- Nisam ti ja sestro moja za ništa kriva. Od vašeg vlasnika nismo se ni milimetra mogle maknuti. Cijelu je večer pio i stalno me natakao. Čak i njegovi prijatelji nisu se štedjeli. Jedan je bio toliko pijan da mi je nekoliko kolegica-čaša sa zadovoljstvom razbio.
- Dobro je to za vas naočale što vas je vlasnik izgubio, jer pitanje je kako bi prošle da ste ostale na njegovom nosu.
- Vi naočale prave ste sretnice. Opet ćete biti ispred njega na njegovom nosu, a mi čaše moramo čekati dok nas operu i pospreme.
- Ako preživimo pranje malo ćemo se odmoriti do subote i nedjelje kako bi mogle opet služiti gostima. Daj bože, samo da nas ne porazbijaju.
- Doviđenja naočale i ne dajte vašem vlasniku piti. Pasti će ispod puta pa vas može slomiti i onda ćete završiti u smeću kao i moje kolegice čaše.
- Hvala ti prijateljice čašo, idemo se i mi malo odmoriti jer naš vlasnik još nije došao u potpunu svijest. Dobro je što sinoć nije mogao otići kući, nego je zaspao na banku. Da nije bilo tako nikad ne znaš što se moglo dogoditi s njim pa i s nama.
Do slijedeće čaše zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
- Što je to s tobom čašo? Nismo te navikle gledati tako praznu.
- Dobro jutro naočale! Ma pustite me k vragu, umorna sam i prestrašena. - Sinoć je bilo naporno. Stalno su nas punili i potom ispijali. Na kraju kad su se gosti dobro napili nekoliko mojih kolegica su razbili pa su neslavno završile u kanti za smeće. Iskreno, bojim se i ja za vlastitu sudbinu.
- A vi naočale, kako ste?
- A što da ti kažem. Dok smo bile čiste vidjele smo dobro. Što je večer više odmicala vid nam je bio sve slabiji. Vidjele smo svega i svašta, čak i ono što nismo smjele vidjeti. Pred samo jutro toliko nam se promijenio vid da smo vidjele dvostruko. Možda si i ti čašo kriva za to - zavapiše naočale.
- Nisam ti ja sestro moja za ništa kriva. Od vašeg vlasnika nismo se ni milimetra mogle maknuti. Cijelu je večer pio i stalno me natakao. Čak i njegovi prijatelji nisu se štedjeli. Jedan je bio toliko pijan da mi je nekoliko kolegica-čaša sa zadovoljstvom razbio.
- Dobro je to za vas naočale što vas je vlasnik izgubio, jer pitanje je kako bi prošle da ste ostale na njegovom nosu.
- Vi naočale prave ste sretnice. Opet ćete biti ispred njega na njegovom nosu, a mi čaše moramo čekati dok nas operu i pospreme.
- Ako preživimo pranje malo ćemo se odmoriti do subote i nedjelje kako bi mogle opet služiti gostima. Daj bože, samo da nas ne porazbijaju.
- Doviđenja naočale i ne dajte vašem vlasniku piti. Pasti će ispod puta pa vas može slomiti i onda ćete završiti u smeću kao i moje kolegice čaše.
- Hvala ti prijateljice čašo, idemo se i mi malo odmoriti jer naš vlasnik još nije došao u potpunu svijest. Dobro je što sinoć nije mogao otići kući, nego je zaspao na banku. Da nije bilo tako nikad ne znaš što se moglo dogoditi s njim pa i s nama.
Do slijedeće čaše zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Super !!!!
OdgovoriIzbrišiPusa tebi !!!
Izbriši