Kao i stotine puta čim bih sjeo za volan, po nekom automatizmu, počinjala bi mi navirati sjećanja.
Ovog puta, vjerojatno izazvana darovima, koje smo kupili djeci i unucima, prisjećao sam se svog djetinjstva i vremena u kojemu sam za praznike, umjesto skupih darova dobivao smokve, rogače ili kocku šećera.
Dok su se kilometri nizali jedan za drugim, sve sam više lutao po prošlosti postavljajući pitanja na koja nisam nalazio pravi odgovor.
Što je to što me veže za selo i sve što je u njemu davno prošlo?
Je li to nostalgija ili možda čarobni mir u kojemu bi da nije noćnog javljanja ćuka i virtuoznog pjevanja slavuja, uši boljele od tišine.
Je li to možda zbog vremena
koje tamo mirno teče i ne zapinje ili je to sve zajedno? Možda je zbog kristalno
čistog neba s bezbroj jasno vidljivih zvijezda ili Mjeseca koji se lijeno
provlači kroz nebeska prostranstva.
Nisam našao zadovoljavajući odgovor, ali sam posve siguran da se nigdje tako nije moguće opustiti i odmoriti, te mašti dati na volju kao u seoskom ambijentu.
Osjećam da tu ima nečega još više, jer i u drugim i sličnim mjestima isto tako vlada mir i tišina, ali u rodnoj grudi sve je to posve drugačije.
Kad zakoračim u to idilično prostranstvo osjetim se potpuno ispunjenim, sa željom da sve ostane isto i da se ništa ne promijeni. No, vrijeme je neumoljivo. Ono je faktor koji mijenja sebe i sve oko sebe. Ne možeš ga niti vratiti niti ga možeš zaustaviti. Jedino što nam dozvoljava je da u njemu živimo i da se sjećamo.
Upravo stigoh. Idem se odmoriti i pustiti mislima da me odvedu u zasluženi san.
Dok padam u bezdan mira i spokoja desetine slavuja svojim pjevanjem uljepšaše noć.......
Do skore besjede zdravi i veseli bili!
Vaš Mali Mate
Nisam našao zadovoljavajući odgovor, ali sam posve siguran da se nigdje tako nije moguće opustiti i odmoriti, te mašti dati na volju kao u seoskom ambijentu.
Osjećam da tu ima nečega još više, jer i u drugim i sličnim mjestima isto tako vlada mir i tišina, ali u rodnoj grudi sve je to posve drugačije.
Kad zakoračim u to idilično prostranstvo osjetim se potpuno ispunjenim, sa željom da sve ostane isto i da se ništa ne promijeni. No, vrijeme je neumoljivo. Ono je faktor koji mijenja sebe i sve oko sebe. Ne možeš ga niti vratiti niti ga možeš zaustaviti. Jedino što nam dozvoljava je da u njemu živimo i da se sjećamo.
Upravo stigoh. Idem se odmoriti i pustiti mislima da me odvedu u zasluženi san.
Dok padam u bezdan mira i spokoja desetine slavuja svojim pjevanjem uljepšaše noć.......
Do skore besjede zdravi i veseli bili!
Vaš Mali Mate
Primjedbe
Objavi komentar