ZAGREBE, NE ZABORAVI

Oduvijek mi je teško i tužno bilo odlaziti iz ovog kraja, mojih Krstatica. Kao mladić, dok sam polazio škole, redovito bih plakao nakon što bih se izgrlio s pola zaseoka koji bi došli da me isprate za Zagreb. Moja tuga trajala je sve dok ne bi izmakli vidici i poznata brda po kojima sam čuvao stoku s mojim seoskim prijateljima i rodbinom.

Davno je prošlo vrijeme u kojemu sam zauzeo mjesto svoga pokojnog oca. Temelje odgoja koje mi je dao preneseni su na moju djecu i unuke. No, izuzetno mi je važno što su oni dolazeći u mjesto mojih korijena, okusili duh ovog surovog kraja. U njemu se najbolje može usporediti današnji duh življenja s onim iz prošlosti.

Stalno spominjem kako ne bi smjeli u ovom otuđujućem spektaklu modernog života postati razmaženi i nezahvalni, prvenstveno prema životu, jer će izgubiti smisao i ljudskost, solidarnost i jednostavnost kakvu je imao taj stari pošteni svijet.

I danas kada sam napuštao Krstatice bilo je sve isto kao i stotinu puta prije. Isti osjećaji samo su na ispraćaju bili drugi ljudi. 

Kilometar po kilometar i upravo sam se vratio u moj, moglo bi se reći drugi zavičaj, u Zagreb.

Hej Zagrebe! Došao sam.

Nemoj mi zamjeriti što sam te bio na neko vrijeme ostavio. Znaš da imam zdravstvenih problema, pa sam bio u rodnom kraju, tamo gdje sam se jedino mogao opustiti i u miru prebirati po slikama svoje prošlosti. 

Kako i sam znaš moj život je jače i duže vezan za tebe nego za bilo koje drugo mjesto.

U kojem god sam pravcu polazio uvijek je sve završavalo u tebi. Zato, nemoj biti ljut na mene što me rodna gruda odvukla na neko vrijeme, ali nisam te posve ostavio. U ostalom, kako bih te mogao ostaviti kada si mi cijeli život bio pratilac u svim događajima, malim i velikim, osim u rođenju. U tebi sam proveo najljepše dane, školovao se, radio, zaljubio se i oženio, bio si svjedok rođenja moje djece i unuka, u tebi sam postao punoljetan i zreo čovjek. Sve si mi dao, a ja tebi nastojao sam vratiti nesebičnom ljubavlju.
Pored svega što je kroz dugi niz godina bilo između nas, trebaš mi ispuniti jednu želju. Zadrži me u svom krilu do kraja života, ali kad mi dođe kraj ipak me isprati u rodno mjesto na vječni počinak, među taj stari pošteni svijet. Ne zaboravi Zagrebe! To će ti biti obveza!

Do slijedećeg štiva zdravi i veseli bili.

Vaš Mali Mate