Kroz dugi niz godina Napoleonovu ploču, premda je uklesana u živi kamen, (vidi se desno od nove ploče, prekrivena bršljanom) nagrizlo je vrijeme i vremenske nepogode. Upisani tekst nije bio čitljiv pa je nekadašnja vlast, pored stare postavila novu, mramornu ploču s istovjetnim tekstom.
Pedeset metara dalje nalazi se zaboravljena i potpuno devastirana zajednička grobnica u koju su pokopani posmrtni ostaci poginulih partizana iz 2. svjetskog rata. Njihovi grobovi bili su privremeni i razbacani po vrletima Biokova i Podbiokovlja.
Zbog tako različitog odnosa prema
spomenicima zdrav razum postavlja logično pitanje; - zašto rušimo spomenike i grobove onima
koji su svoje živote dali u borbi protiv fašizma i vratili u matičnu zemlju
prostore Istre, Dalmacije, Zadra i hrvatskih otoka, a s druge strane čuvamo i njegujemo
spomenike okupatorima, koji su u naše krajeve došli nepozvani, držali nas u
pokornosti, pljačkali, otimali naše vrijednosti i pod čijim smo terorom stenjali dugi niz godina.
Nema odgovora koji bi zadovoljio postavljeno pitanje.
Može se samo ustvrditi da među nama žive i djeluju neke individue čija kultura i odgoj nisu na razini temelja zasnovanih na zakonu, kulturnim i vjerskim običajima.
Suvišno je spominjati da se rušenjem spomenika i grobova mrtvih prošlost može izmijeniti.
Prošlost će trajno ostati onakva kakva je bila, a oni koji misle i rade drugačije samo će pokazati koliko im je pamet kratka i duša nakaradna.
Vrijedno je spomenuti stihove koji su bili jedino što je napisano na uništenoj nadgrobnoj ploči.
"Planino ponosna, prkosna
Na tvrdu krilu svoje mrtve njišeš
I njihovih snova neugasiv plamen
Urezuješ u srce svoj živi kamen".
Pa komu je to smetalo...
Nema odgovora koji bi zadovoljio postavljeno pitanje.
Može se samo ustvrditi da među nama žive i djeluju neke individue čija kultura i odgoj nisu na razini temelja zasnovanih na zakonu, kulturnim i vjerskim običajima.
Suvišno je spominjati da se rušenjem spomenika i grobova mrtvih prošlost može izmijeniti.
Prošlost će trajno ostati onakva kakva je bila, a oni koji misle i rade drugačije samo će pokazati koliko im je pamet kratka i duša nakaradna.
Vrijedno je spomenuti stihove koji su bili jedino što je napisano na uništenoj nadgrobnoj ploči.
"Planino ponosna, prkosna
Na tvrdu krilu svoje mrtve njišeš
I njihovih snova neugasiv plamen
Urezuješ u srce svoj živi kamen".
Pa komu je to smetalo...
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
...jedna kap krvi prolivene za domovinu vrijedi više nego čitavo more ili najgušća kiša rodoljubnih govora, od kojih još nikada nikoga glava zaboljela nije.
OdgovoriIzbrišiVjekoslav Klaić, 1849. – 1928., hrvatski povjesničar
Upravo tako...hvala na posjeti....dođi više puta i ne nosi darove....imam svega...
OdgovoriIzbriši