Kada se promatra dvoje ljudi različitih godina starosti, na primjer 15 i više, onda ta razlika postaje uočljiva najviše u ranoj i staračkoj životnoj dobi. Velika je razlika između petogodišnjeg djeteta i dvadesetogodišnjeg mladića. No, dvadeset ili trideset godina kasnije, kada obje osobe postanu odrasle i punoljetne onda se ta razlika potpuno izgubi. To traje sve dok onaj koji je stariji ne dođe u poodmaklu dob.
Zašto ovo pišem?
Pa nekidan susretoh dvoje mojih prijatelja koje sam upoznao davno-davno, tamo još u ranoj mladosti. Prije nego sam im se javio primijetio sam kako se vode za ruke kao pravi zaljubljeni par.
Znam i to da su oboje u braku i da je između njih poveća razlika u godinama.
Mirjana se još kao desetogodišnja djevojčica zaljubila u Krešu koji je tada bio pred ženidbom. Znao je i to da se Mirjana u djetinjstvu hvalila kako joj je Krešimir stariji brat, a Krešo je bio samo podstanar kod Mirjaninih roditelja.
Istina, Krešo je često puta pomagao Mirjani u rješavanju đačkih problema, pa je i koji puta otišao umjesto njenih roditelja na roditeljski sastanak.
No, ta mala pomoć i Krešino strpljivo i umiljato ponašanje u maloj Mirjani izazvali su neke sasvim posebne osjećaje. Iskusni Krešo to je primijetio i nije tomu pridavao veliki značaj, ali je ipak vodio brigu da Mirjanu ne povrijedi. Bila je na početku ranog djevojaštva, pa svako omalovažavanje ili negiranje njenih osjećaja poremetio bi njihov odnos, a to bi vjerojatno naštetilo Mirjaninu razvoju. Barem je Krešo tako razmišljao. U ostalom, razlika u godinama stavila ih je u potpuno nemoguće stanje. Mirjana je bila još dijete, a Krešo na pragu ženidbe.
Godine su lijeno prolazile. Krešo je već radio, davno se oženio i imao djecu, a Mirjana je tek ulazila u ozbiljne godine. Završila je fakultet, zaposlila se i udala, te se odselila u drugi grad. Njena dječja ljubav s odrastanjem nije prestala, naprotiv, prerasla je u pravu ljubav, ljubav zrele žene.
Kada bi dolazila u Krešin grad redovno su se sastajali i nastojali čim više vremena zajedno provesti. Krešin odnos spram Mirjane gotovo se nije razlikovao od onog odnosa iz vremena kad je bila još djevojčica. Igrali su igru u kojoj je on još uvijek bio njen "stariji brat". No, mala djevojčica više nije bila mala.
Ma, koliko god se Krešo trudio održati takvo stanje, ipak je ispred sebe imao odraslu ženu sa svojim stavom i mišljenjem. Svakom njihovu dodiru ili zagrljaju pridavao se sasvim drugačiji značaj od zagrljaja koje su među sobom dijelili u vrijeme Mirjanina djetinjstva. Takvo stanje trajalo bi tko zna do kada da na jednu Krešinu provokaciju Mirjana nije odgovorila kako mu pripada cijelim svojim bićem.
Bila je to prekretnica u njihovim osjećajima. Nastao je moment u kojemu su bez imalo srama konačno srušili barijeru stvorenu još u vrijeme Mirjanina djetinjstva. Iako je među njima razlika u godinama ostala ista, ona im nije smetala. Oboje su bili odrasli ljudi.
Od tada na ljubavni život i sjedinjenje Mirjane i Kreše više je utjecala kilometarska udaljenost nego njihove želje i razlika u godinama.
Prva ljubav osvaja dušu mnogo prije nego li tijelo. Kasnije osvajaš tijelo i sve postaje lijepo sjećanje i želja, ali daje vrijednost i svim novim ljubavima u životu.(Po kazivanju MH)
Do neke druge ljubavi zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Kod ljubavi se dešava paradoks da dvoje postaju jedno, ali još uvijek ostaju dvoje.
OdgovoriIzbrišiErich Fromm
Pa lijepo je i to znati.
OdgovoriIzbriši