U prošlim vremenima čovjek sve što je radio radio je u društvu, u zajednici s drugim ljudima. Iako su poslovi bili teški i za današnje pojmove gotovo neproduktivni, čovjek-radnik bio je zadovoljniji nego što je to danas.
Zanimljivost je bila u tome što se nastojalo jedan dan iz prošlosti prikazati upravo onakvim kako je nekada izgledao, ali uz učešće svih posjetilaca. Moglo se tu vidjeti kako su se nekada obavljali teški poljoprivredni poslovi, kako se pripremala hrana i na kraju kako se odmaralo uz domaću hranu, piće i veselje, također na starinski način.
- Vršidba je radnja u kojoj se poženjena pšenica slagala u ograđeni prostor, zvan guvno, po kojemu su konji, krećući se u krug, kaskali i svojim kopitima tako odvajali zrno od slame. Čedo iz Krstatica sa svojim konjima.
- Etno glazbenik Oliver Rogošić svirajući diple podsjetio nas je na zvukove iz davne prošlosti.
Diple su uz gusle i svirale jedan od najstarijih narodnih instrumenata. Napravljene su od jareće kože. Zvuk proizvode dva piska od trstike istiskivanjem zraka iz jareće mješine, kojega svirač povremeno u nju upuhuje.
- I na kraju tu je modni detalj narodne nošnje ovoga kraja. Nošnje su se izrađivale ručno od vunenih niti koje su se prele na kudjelji. Posebno je nošnja ukrašavala malu Mariju rođenu u Njemačkoj. Iako slabo govori hrvatski uporno je pozirala s bakom sve dok je umor i vrućina nisu svladali.
Današnje gazde strpale su nas zajedno s
računalima u pojedinačne boksove u kojima ne vidimo ni sunce ni mjesec, niti
drugove oko sebe. Rad u uredima, iako fizički nije težak, umara i iscrpljuje, a među
ljudima stvorena je nepotrebna napetost i samo je pitanje vremena kada
čovjekova izdržljivost neće više moći kompenzirati otuđenost i usamljenost.
Nameće se pitanje, da li smo zasićeni
čudima tehnike i gdje nas to sve vodi. Možemo li raditi sa zadovoljstvom i da
nam rad donosi radost ili ćemo postati bezlični robovi, koji neće znati živjeti
opušteno i bez žurbe.
Sjetio sam se lanjskog ljeta, kada sam s
unukom posjetio mali zaselak Dubinu gdje je KUD Vitrenik svojom
priredbom mnogobrojne posjetioce vratio
u neka daleka vremena u kojima je čovjek neosporno teško i naporno radio, ali
i živio s dušom, a ne kao računalni stroj.
Zanimljivost je bila u tome što se nastojalo jedan dan iz prošlosti prikazati upravo onakvim kako je nekada izgledao, ali uz učešće svih posjetilaca. Moglo se tu vidjeti kako su se nekada obavljali teški poljoprivredni poslovi, kako se pripremala hrana i na kraju kako se odmaralo uz domaću hranu, piće i veselje, također na starinski način.
U jednom danu, po izuzetnoj vrućini, puno toga je napravljeno. Vratili smo se kući u kasne sate umorni ali izuzetno zadovoljni,
posebno moj unuk. Reče mi da je radeći dobio žuljeve i da ga stalno prati nekakav
njemu nepoznat i čudan osjećaj. Nije ni čudo! Bilo je to
zadovoljstvo i ponos koje umoran čovjek osjeća kada završi naporan posao.
Razliku čini zadovoljstvo u radu, a ne težina posla!
Evo nekoliko fotografija uz objašnjenje;
- Vršidba je radnja u kojoj se poženjena pšenica slagala u ograđeni prostor, zvan guvno, po kojemu su konji, krećući se u krug, kaskali i svojim kopitima tako odvajali zrno od slame. Čedo iz Krstatica sa svojim konjima.
- Etno glazbenik Oliver Rogošić svirajući diple podsjetio nas je na zvukove iz davne prošlosti.
Diple su uz gusle i svirale jedan od najstarijih narodnih instrumenata. Napravljene su od jareće kože. Zvuk proizvode dva piska od trstike istiskivanjem zraka iz jareće mješine, kojega svirač povremeno u nju upuhuje.
- I na kraju tu je modni detalj narodne nošnje ovoga kraja. Nošnje su se izrađivale ručno od vunenih niti koje su se prele na kudjelji. Posebno je nošnja ukrašavala malu Mariju rođenu u Njemačkoj. Iako slabo govori hrvatski uporno je pozirala s bakom sve dok je umor i vrućina nisu svladali.
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar