SVJETIONIK

Svjetionici su u pomorcima i brodskim putnicima uvijek izazivali različita raspoloženja. Jednom su to bili tuga i žalost, a drugi puta radost i veselje. Zavisilo je da  li su odlazili na daleka i neizvjesna putovanja ili su se s njih vraćali. Ti osjećaji nisu se ni do danas promijenili.
Odlazeći od kuće pomorci su od svega što su iza sebe ostavili zadnje vidjeli svjetionik. Duše su im bile istovremeno ispunjene tugom i nadom. Tugom, zato što su se rastali od njima dragih osoba, a nadom da će ih pri povratku ponovno vidjeti.  
No, povratak pomoraca bio je zakićen samo jednom mišlju. To je radost ponovnog susreta.
Nažalost, svjetionici su bili i nijemi svjedoci mnogima koji su otišli i nikada se nisu iz kojekakvih razloga vratili tamo odakle su krenuli.

Veliki broj pomoraca i brodskih putnika odlazeći iz domovine zadnji put su vidjeli svjetionik na Palagruži (na slici). Gledajući ga davali su tvrdi zavjeti u vjeri da će se jednom vratiti. Nažalost mnogi svoj san nikada nisu ostvarili. Ostali su u tuđini ili ih je more progutalo.

U današnje vrijeme mnogim svjetionicima funkcije su usavršene. Opremljeni su radio farovima, radio i satelitskim vezama, pa je njihova funkcija davno prerasla pomorski promet, no neki su ostali samo kao ukras hridi ili otoka. 
Svejedno kakvi su i koju funkciju imaju, svi oni uporno potiču nostalgična razmišljanja o moru i vremenima iz prošlosti. I ne samo kod pomoraca. 
Posvećeno mojim prijateljima i rodbini pomorcima i neka im je mirno more!

Do idućeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Mali Mate