IMOTSKE RAZGLEDNICE

Imotski je hrvatski gradić od oko 9000 stanovnika. Smjestio se u Dalmatinskoj zagori, sedamdesetak kilometara istočno od Splita, 40 km od Makarske i nekih 3 km od graničnog prijelaza s Bosnom i Hercegovinom.

Na mjestu današnjeg grada bilo je sjedište župe Emotha, koje datira još od 10. stoljeća.

Do prije tridesetak godina Imotski je bio kulturno, trgovačko, industrijsko, prosvjetno i društveno središte ne samo Imotske Krajine, nego i šire okolice. Danas je na rubu svega pa i spomenutog.

No, njegova ljepota ostala je i dandanas zanimljiva i oduševljava sve one koji ga dođu vidjeti. Evo nekoliko fotografija;

Panorama Imotskog.

 

Fotografija pokazuje dio grada Imotskog i Imotskog polja.
Snimljeno s Topane, najvišeg dijela grada.
Topana je stara građevina nastala još u doba Ilira i Rimljana u kojoj se čuvalo oružje i barut.
U daljnjoj perspektivi vidljivo je Biokovo s najvišim vrhom Sv. Jure (1762 m)
 

                                                   
Stadiona nogometnog kluba Imotski.  Karakteristično je to što je stadion sagrađen u prirodnoj vrtači (urušeno brdo) uz rub Modrog jezera. Prostor u Gospinu dolcu, prije nego je izgrađen stadion, bila je oranica na kojoj su uzgajani poljoprivredni proizvodi. Prirodnom ogradom i uzvišenjem podsjeća na ogromno ptičje gnijezdo.

 

Crkva Sv. Frane i franjevački samostan koji su u samom cenrtu grada, a snimljeni su također s Topane.

Pođete li na Topanu ili na stadion u Gospinu docu morate proći preko kamenih stepenica. Pripremite se, ima ih stotinjak.
 

Na samom rubu grada nalazi se Modro jezero. To je urušena površina brda duboka dvjestotinjak metara, koja se u jesen ispuni vodom, a samo u vrlo sušnim ljetima presuši. Inače, to je ljeti vrlo atraktivno kupalište Imoćana i brojnih turista. Kada presuši na njegovom mekanom dnu odigra se nogometna utakmica, pod maskama, između ekipa; Vilenjaci (mladi) i Vukodlaci (stari). Gledaoci dolaze, po želji maskirani, kao u vrijeme maškara.

Crveno jezero, udaljeno oko 800 m od samog grada. 
Dimenzije jezera su; Promjer jezera u gornjem dijelu je cca 300 m, dubina do površine vode je oko 275 m, cjelokupna dubina je 528 m, dubina samo vode je 255,4m, dno jezera ima površinu 16x8 m i nalazi se 6 m ispod razine mora. Ukupna količina vode je približno 16 milijuna m3, što zavisi od razine vode. Nikada nije presušilo.

Za jezero se veže jedan događaj iz 1943.godine. 
Njemačko protuzračno topništvo, iznad Imotskog, oborilo je dva saveznička super bombardera. Avioni su se vraćali s borbenog zadatka i trebali se spustiti na otok Vis. Bombarderi su se zapalili, a nekoliko članova posade je iskočilo iz gorućih zrakoplova, no, malo im je to pomoglo. Bili su nadomak dubokog jezera i tu su zajedno s ostacima aviona ostali zauvijek. Da su i ostali živi iz jezera se ne bi mogli izvući uz okomite jezerske stijene, bez specijalne opreme.

Za Imotski, a može biti i za stare zidine Topane, veže se sudbina nesretne Fatime Arapović (Hasanaginica), Imotskog kadiju i Hasan-agu Arapovića. Sve je opjevano u epskoj baladi "Hasanaginica". Kritičari za Hasanaginicu s pravom kažu da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada koja je ikada nastala.

Stari autobusni kolodvor ispred stare pošte, bilo je mjesto s kojega su mnogi Imoćani otišli u svijet trbuhom za kruhom. Autobusni je kolodvor premješten u istočni dio grada, ali se sudbina Imoćana i okolnog stanovništva nije promijenila. Danas više nego ikada, trbuhom za kruhom, s kolodvora odlaze u svijet mnogi stanovnici ovoga kraja.

Do skorog štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)