Probijanjem Biokova tunelom Sv. Ilija, stare nekretnine su na visokoj cijeni. More se približilo na samo desetak minuta do Zagore u kojoj priroda i blaženi mir tvore istinsku ljepotu i uživanja u seotskoj idili.
Iskreno, zaista je lijepo u Zabiokovlju.
Kada i ako ikada dođete u Krstatice, susresti ćete se s mnogim pojavama koje u gradu nikada ne bih zamijetili, naprosto zato što ih u gradu nema. Čuti ćete potpuno jasno i ničim ometano neumorno i jednolično guslanje cvrčaka. Noći će vam ispuniti bezbrojni zvukovi zrikavaca, jasno javljanje ćuka i tajanstveni huk sove.
Ako želite vidjeti svu ljepotu i sjajnost mjeseca, koji lijeno putuje nebeskim svodom prekrivenim s bezbroj jasno vidljivih zvijezda, onda ćete svoju želju ispuniti u Krstaticama ili bilo kojem mjestu Zabiokovlja.
Nigdje nećete u prostranstvu osjetiti tako miris eteričnog bilja, nastalog sudaranjem povjetarca s rascvjetalim stabljikama vrijeska, kadulje i smilja kao u ovim krajevima.
I na kraju, jeste li ikada zaspali uz jedva čujni lavež pasa, koji dopire iz daljine?
Gotovo sam siguran da nikada niste budni dočekali zoru ispunjenu raskošnim cvrkutima slavuja ili obijesnim kukurijekanjem seotskih pijetlova..
Ne brinite. Na sve što čujete i osjećate lako ćete se privići, jer sve dolazi iz prirode i ništa nije umjetno stvoreno. Kao da to postojanje čovjeka ne umara, naprotiv, spontano se s njim sjedinjuje.
Nema toga u pretrpanim gradovima, pa čovjek po instinktu ili čistoj potrebi počinje tražiti mjesta koja mu mogu pružiti prirodni mir. Zbog toga ovi prekrasni prostori sve više postaju mjesta od neprocjenjive vrijednosti.
Mi koji smo tu rođeni nismo niti svjesni s čime raspolažemo, jer smo se naprosto navikli na blagodati prirode. Ovo što mi živimo to je naša svakodnevnica, pa ju zbog toga slabije osjećamo, ali oni koji dolaze iz urbanih gradskih džungli, ne da nisu živjeli kao mi, nego se čudom čude da ovako nešto još postoji.
Zato su Šveđani htjeli kupiti moju kuću!.
Iako su mi nudili više nego dobru cijenu nije mi ni na kraj pameti bilo kuću prodati.
U ostalom, tko bi od nas prodao djedovinu, pa da se ponudi cijena i "do neba".
Tu se rađalo i umiralo, voljelo i žulje nabijalo, sve kako bi se nešto steklo i mlađima ostavilo.
Zašto bih onda upravo ja tradiciju mijenjao. Ma nema šanse!
Do slijedećeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar