Ipak, svaki puta kada se spomene "bura" ,razmišljanja me usmjere na jednu svadbu, koja mi je ostala u dragom i ugodnom sjećanju.
Zašto? Pročitajte!
Znate ono, kada je puno uzvanika na svadbi, mnogi niti se poznaju niti su se ikada vidjeli prije tog dana, pa se kod odabira gdje sjesti obično sjedne među nepoznate ljude.
Moju suprugu i mene zapalo je da sjednemo
za stol s jednim od nas malo mlađim bračnim parom.
Odmah nakon međusobnog upoznavanja susjed za
stolom je opalio kao iz topa; - moja supruga vam je kao bura. Stalno se kreće i
niti jednog trena nema mira. U ostalom vidjeti ćete!
Manda, tako je mladoj dami bilo ime, cijelu noć nije imala mira. Plesala je i
skakala na sve strane, najprije s mužem, a kada je on posustao onda se prihvatila
mene. U našem plesu ipak je bila razlika. Nisam joj dozvolio da skače i da se
ludira, nego sam je prisiljavao da pleše po svim pravilima plesnog ritma. Iako je u prvo vrijeme plesanja bila "tvrda", što smo duže plesali sve se više opuštala da bi se pred jutro potpuno opustila uživajući u svakom plesnom koraku. Ponašale se kao iskusna i elegantna plesačica, potpuna suprotnost onome kakva je bila na početku večeri.
Na kraju svadbene noći priznala je da
nikada nije toliko toga lijepog doživjela plešući kao što je doživjela te noći.
Još uvijek me "bura" naziva i radosno spominje našu nagradu, koju smo osvojili na svadbi kao najbolji plesački par.
Još uvijek me "bura" naziva i radosno spominje našu nagradu, koju smo osvojili na svadbi kao najbolji plesački par.
I moja supruga, kada je rekla da smo
plesali “sve u šesnaest”, znao sam da smo nagradu zaslužili.
Te svadbene večeri Manda je dobila nadimak Bura, na koji se i dan danas s ponosom odziva.
Lijepo i ugodno sjećanje, ali trebalo je “buru” ukrotiti.
Lijepo i ugodno sjećanje, ali trebalo je “buru” ukrotiti.
Do slijedećeg plesa zdravi i veseli!
Vaš Mali Mate
Primjedbe
Objavi komentar