Na nedavnom mimohodu Hrvatske vojske, policije, vatrogasaca i ostalih subjekata od neposredne važnosti za sigurnost hrvatskog naroda dobili smo izravno uvjerenje da kao mala država raspolažemo s respektabilnom tehnikom i obučenim ljudstvom za sve vrste ugroze koja nas može zadesiti. Vjerujem da je bilo malo onih koji se nisu divili i uživali u svemu onome što je pokazano. I ministar Anušić reče kako nismo sve pokazali, jer neke stvari moraju se čuvati u tajnosti. Neka ima i neka se čuva, zlu ne trebalo. Da, svi smo nestrpljivo čekali te famozne i dugo očekivane borbene avione, rafale, kao ponos svega onoga što smo kupili. No, oni proletješe na kraju svečanosti brzo kao „šećer na kraju”. Zvuk moćnih motora i skladan let stvorio je u meni osjećaj snage i ponosa što ih imamo, sa željom da za koju godinu nabavimo još barem jednu eskadrilu. Ipak nisam se mogao oteti dojmu da u koloni prikazanih snaga nepravedno je izostala želja da se vidi i pozdravi neke druge zrakoplove i letjel...